Što je ugljikov monoksid i kako dolazi do njegova nastajanja?
Ugljikov monoksid, iako jednostavne kemijske formule (CO), može biti ozbiljna prijetnja vašem životu. Riječ je o vrlo otrovnom plinu, bez boje i mirisa, koji ne iritira sluznice – što ga praktički čini neuočljivim dok ne postane prekasno. Ugljikov monoksid nastaje kao produkt izgaranja tvari koje sadržavaju ugljik bez dovoljne količine kisika u zraku, što se u kućanstvu događa pri gorenju drva u kaminu ili pećima te kod plinskih pećnica, uključujući i plinske bojlere. Osim toga, njime obiluju i automobilski ispušni plinovi, što može biti posebno opasno ako upalite auto u zatvorenoj garaži, a zatim ga pustite da radi kako bi se motor zagrijao.
Iako su otrovanja ugljikovim monoksidom posebice učestala zimi, ne zaboravite na njega niti u ostatku godine. Naime, kako do nastanka plina dolazi izgaranjem, i ljeti postoje aktivnosti koje ga mogu generirati. Također se preporučuje izbjegavanje korištenja kuhinjskih napa, ventilacijskih uređaja te prijenosnih klima uređaja u vrijeme dok rade atmosferska trošila. Ako nije moguće izbjeći kombinirani rad ovih uređaja, potrebno je osigurati dostatnu količinu zraka za izgaranje plina otvaranjem prozora/vrata koja se nalaze u blizini plinskog trošila.
Zašto je ugljikov monoksid opasan?
Da bi naše tijelo moglo pravilno funkcionirati, neophodno mu je potreban kisik koji se, nakon što ga udahnemo, veže za hemoglobin u eritrocitima te prenosi krvlju do svih stanica našeg organizma. Ugljikov monoksid i kisik veliki su rivali što se tiče vezanja za hemoglobin, a u toj priči najveći je problem što CO ima 150 do 300 puta veći afinitet prema hemoglobinu od kisika. U praksi to znači da će i manja koncentracija ugljikovog monoksida u zraku ‘istisnuti’ kisik iz krvotoka, što će rezultirati kliničkom slikom gušenja. Kada se CO veže za molekulu hemoglobina nastaje spoj koji se zove karboksihemoglobin, koji je izrazito crvene boje. Upravo zahvaljujući toj činjenici ljudi koji su umrli od otrovanja ugljikovim monoksidom ne izgledaju cijanotično (modro) kao većina žrtava gušenja, već u velikom broju slučajeva izgledaju normalne, ružičaste boje.
Osim za hemoglobin, ugljikov se monoksid veže i za molekulu mioglobina koji se nalazi u mišićima, a služi kao skladište kisika odnosno energije za mišićnu aktivnost. Kada ugljikov monoksid preuzme kontrolu nad mioglobinom, nastaje drastičan gubitak snage i žrtva često pada paralizirana. Nailaskom na bolesnika u takvom stanju često je lako previdjeti mogućnost otrovanja ugljikovim monoksidom pa je zbog tog razloga potrebno uvijek imati na umu i tu mogućnost kako bismo mogli na vrijeme intervenirati.
Koja je koncentracija ugljikova monoksida opasna po zdravlje?
Posljedice izloženosti ugljikovom monoksidu ovise o koncentraciji CO-a i dužini izlaganja, kao i zdravstvenoj kondiciji osobe. Koncentracija CO-a mjeri se u dijelovima na milijun (parts per million = ppm). Izlaganje CO-u u koncentracijama 1 do 70 ppm ne mora uzrokovati pojavu simptoma, iako određeni srčani bolesnici mogu osjetiti bol u prsima. Kako se koncentracija CO-a penje i prelazi 70 ppm, simptomi postaju vidljiviji (glavobolja, mučnina, slabost). Na razini između 150 i 200 ppm, mogući su dezorijentacija, nesvjestica i smrt.Dakle ugljikov monoksid već kod koncentracije 0,1% trenutno uzrokuje simptome trovanja, kod koncentracije 0,2 % uzrokuje smrt u roku od jednog sata, dok kod koncentracija preko 0,4 % uzrokuje smrt u roku od 5 do 10 minuta.
Simptomi trovanja ugljikovim monoksidom
Što bih ja trebao/la napraviti ako opazim simptome izloženosti CO-u?
Osobu je potrebno iznijeti na svježi zrak i provjetriti prostoriju. Odmah pozovite hitnu pomoć. Potrebno je primijeniti umjetno disanje i masažu srca ako je osoba prestala disati.
Nazovite vatrogasce i izvijestite ih o problemu, a vi se javite svom liječniku. Mogli biste izgubite svijest i umrijeti ako ne poduzmete ništa. Kod javljanja liječniku recite mu/joj da sumnjate na otrovanje CO-om. Prije nego što ponovo pustite sumnjivi uređaj u funkciju, neka ga profesionalac pregleda i ustanovi kvar.
Tretman na licu mjesta: osobu je potrebno iznijeti na svježi zrak i provjetriti prostoriju. Odmah pozovite hitnu pomoć. Potrebno je primijeniti umjetno disanje ako je osoba prestala disati.
Prije nego što zovete hitnu pomoć utvrdite sljedeće: pacijentovu dob, tjelesnu masu i stanje u kojem se nalazi te koliko dugo je osoba bila izložena ugljikovom monoksidu.
Što očekivati na hitnom odjelu u svrhu liječenja? Primjenu kisika, monitoriranje vitalnih znakova, primjenu lijekova, moguć tretman u hiperbaričnoj komori.
Kako spriječiti otrovanje ugljikovim monoksidom?
Donosimo savjete kako spriječiti otrovanje ugljikovim monoksidom:
- Redovito prozračujte prostorije poput kuhinja, kupaonica, kotlovnica, garaža te sve one gdje koristite razne peći za grijanje.
- Ne ostavljajte auto da radi u zatvorenoj garaži, a kada ga izvezete iz garaže ostavite garažna vrata još neko vrijeme otvorena kako bi se prostorija prozračila.
- Ne zaključavajte kupaonicu kada se idete tuširati ako koristite plinski bojler, u suprotnom bi pomoć mogla stići prekasno.
- Obavezno jednom godišnje angažirajte ovlaštenog dimnjačara da vam pregleda dimnjak.
- Instalaciju bojlera, peći, štednjaka i ostalih inkriminiranih aparata prepustite profesionalcima.
- Redovito servisirajte svoje kućanske aparate koje rade na plin.
- Nabavite detektor ugljikovog monoksida, jer ćete jedino pomoću njega na vrijeme saznati da se koncentracija CO-a u zraku popela na opasnu razinu.
- Nikad ne palite ugljen u zatvorenom prostoru, smrt bi mogla nastupiti već za nekoliko minuta.
- Prestanite pušiti! Pušači imaju gotovo dvostruko veću koncentraciju karboksihemoglobina u krvi od nepušača, što znači da će kod njih simptomi otrovanja nastupiti znatno brže.
Preventivno djelovanje
CO-detektori/alarmi dizajnirani su tako da se aktiviraju prije nego se postignu potencijalno opasne koncentracije CO-a. Preporučljivo je u kućanstvu imati CO-detektor te ga postaviti u skladu s uputama proizvođača.
