Karate klub Ljubuški postoji od 1993. godine. Ispratio je mnoge generacije i ostavio trag u ljubuškom i općenito bh sportu. 2002. godine klub preuzimaju Ivan Anić i Darko Dropuljić koji ga vode i danas.
Našu školu pohađaju šestorica aktivnih članova Karate kluba Ljubuški koji su se proteklih godina istakli predanim radom i uspjesima na natjecanjima diljem BiH, regije pa i šire.
Grgo Tolić, Mladen Vukojević, Marcelo Milićević, Franjo Miletić, Filip i Jakov Bebek su kadeti, odnosno mlađi kadeti, te posjeduju plavi pojas. Predani su sportaši s mnogim uspjesima iza sebe, a uz to i uzorni učenici šestog, sedmog i osmog razreda.
S ovim mladim talentima smo razgovarali o treninzima, natjecanjima i sportu općenito.
Koliko članova broji KK Ljubuški ?
Grgo : Preko 40 članova
Odkad trenirate i kako izgleda vaš standradni trening ?
Marcelo: Treniram četiri godine.
Mladen : Ja treniram pet godina.
Franjo: Treniram od svoje šeste godine, znači 7 godina.
Filip: Treniram šest godina.
Jakov: Također šest godina. Uobičajeni treninzi traju sat do sat i pol.
Grgo: Treniram osam godina, od polaska u školu. Standardni trening počinje zagrijavanjem, razgibavanjem mišića, zatim slijedi vježbanje udaraca, borbe, i na kraju istezanje.
Recite nam nešto o natjecanjima. Kako se pripremate, kako se osjećate pred borbu?
Marcelo: Treninzi za natjecanja su malo naporniji i treneri se više fokusiraju na nas koji idemo na natjecanje.
Franjo: Da, teži i naporniji treninzi su pred veće turnire. Par treninga mi stariji radimo sami.
Filip: Trener nas priprema i psihički tako da treme nema.
Mladen: Trener nam govori da ne gledamo uzrast protivnika, da dajemo svoj maksimum. Ima malo treme pred borbu, a čim borba započne trema nestaje.
Grgo: Uzbuđenje je prisutno, a povremeno i trema. Psihička prirema je važna da se nadvlada strah od ozljeda, ali po početku borbe trema nestaje.
Jakov: Zagrijavanje pred borbu je jako bitno. Treneri nas pred borbu ohrabruju i pripremaju.
Recite nam ponešto o medaljama s natjecanja.
Marcelo: Imam 15-ak medalja. Posebno značenje za mene ima medalja s turnira u Rijeci od prošle godine gdje sam osvojio treće mjesto.
Mladen: Imam između 25 i 30 medalja. Posebna mi je ona od prošle godine u kategoriji iznad 55 kg kada sam bio prvak države.
Franjo: Imam dvadestek medalja s raznih natjecanja.
Grgo: Imam 25 medalja.
Jakov: Na natjecanja smo pošli s 8 godina, a 2010. je došla prva medalja u Mostaru , treće mjesto. Imam do sada 42 medalje. Najdraža medalja mi je treće mjesto na balkanskom natjecanju u Istanbulu
Filip : Imam 36 medalja. Još jedna odlična stvar je što smo osim turnira po BiH, išli i u Hrvatsku, Crnu goru, Mađarsku, Austriju i Tursku.
Kako usklađujete školske obaveze s treninzima i natjecanjima ?
Mladen: Nije teško, treninzi su navečer tako da mogu učiti preko dana.
Marcelo: Ponekada je malo teže uskladiti. Ponekada bi htio umjesto treninga otići se jednostavno družiti s prijateljima ali opet znam da imam cilj koji želim ostvariti u životu, a tiče se sporta. A školu nije teško uskladiti s treninzima.
Grgo: Navikao sam već. Prije mi je bilo teže dok sam mijenjao smjenu, ali sam to brzo posložio i organizirao se.
Franjo: Trenutno se više posvećujem učenju jer se bliži srednja škola ali uz dobru organizaciju vremena nema problema.
Jakov: Poslije škole idem na trening. Učim nekada ujutro, nekad navečer.
Filip: Isto tako, uz dobru organizaciju vremena se sve može !
Imate li neki savjet vezan za bavljenje sportom za mlađe uzraste, za drugu djecu?
Jakov: Sport je zdrav za djecu i trebaju trenirati nešto.
Marcelo: Savjetujem da budu uporni, da ne odustaju od sporta, to se isplati kasnije.
Mladen: Potrebno je svakodnevno se istezati, raditi vježbe. Ne preporučam ništa osim prirodnih metoda.
Grgo: Sport je bitan za razvoj, mogu izbaciti ono negativno iz sebe.
Filip: Potakao bih svu djecu koja su u mogućnosti da se bave fizičkim aktivnostima.
Franjo: Svakako trenirati neki sport, u zdravom tijelu zdrav je i duh. Također savjetujem da ne koriste neke preparate i da treniraju prirodno.
